Ako bas često ne izlazis jer ti je drustvo otislo u druge
gradove studirat, kao naprijer meni. Prije par godina okupljanja mozda svima
poznata podstava za kavu je barem kod nas u ulici. Jedno pozove jednog kod sebe
dodje njih jos barem 6. Mislim da sve živcira situaciju kad svi vise na
mobitelima. How to fix a problem? Isključiti hladno wifi. Kao prekinila se
mreža zbog naleta 20 m snijega. Da. Radi. Provjereno. To je bilo to vrijeme dok smo jos svi bili
zajedno. Dok si mislio da će takvi trenutci trajati duže i barem jos 5 godina..
Trenutak kad si bio zauzet drugim obavezama i mislio si da uvijek će biti
trenutci zajedništva. Jesen je došla i svi su polako spakovali kofere i otišli.
Jedan po jedan. Svako u drugi grad. Kolegice iz mog grada su se zaposlile. Svaki
put kad se odlučim kuhati tursku kavu zapravo me ona podsjeti na te dane
zajedništva i smijeha. Ispijanje kave nakon subote i vracanje filma u glavu.
Sad se sve to nekako vrati ali vrati na kratko vrijeme kad bi želio da traje
duže kao prije. Sve nekako na brzaka. Ali budeš sretan što se zapravo i vratilo
na kratko? I onda se probudiš jednog
jutra gdje nemaš više toliko obaveza i shvatiš da zapravo si ostao sam, s jako
malim brojem ljudi kojih vidiš vikendom. Neke ne vidiš više ni nakon 8 mjeseci.
Dug je to period. Ljudi se promjene i promjeni se zapravo i vaš zajednički
jezik koji ste imali. Što dalje vrijeme ide shvatiš da sve zapravo polako
gubiš. Svi zajednički trenutci za koje si mislio da će ostati da ih možeš
ponoviti opet i kad budeš želio. Ne. Oni se dogode samo jednom ali kada ih
želiš ponoviti više ne možeš. Nekad se oni vrate ali to onda ne bude to. Sad
kad se ponovo okupimo teme o kojima pričamo budu uvijek sjećaš li se kad smo
to…. ? Da. Ali sve što dolazi neće biti isto. Tako se sve dalje izgube te
vrijednosti i odjednom se pitaš kad i gdje je to vrijeme izgubljeno?
Primjedbe
Objavi komentar